gnjȅcati
gnjȅcati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gnjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | gnjecam |
2. | gnjecaš |
3. | gnjeca |
množina | |
1. | gnjecamo |
2. | gnjecate |
3. | gnjecaju |
futur | |
jednina | |
1. | gnjecat ću |
2. | gnjecat ćeš |
3. | gnjecat će |
množina | |
1. | gnjecat ćemo |
2. | gnjecat ćete |
3. | gnjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gnjecah |
2. | gnjecaše |
3. | gnjecaše |
množina | |
1. | gnjecasmo |
2. | gnjecaste |
3. | gnjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gnjecao sam |
2. | gnjecao si |
3. | gnjecao je |
množina | |
1. | gnjecali smo |
2. | gnjecali ste |
3. | gnjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gnjecao |
2. | bio si gnjecao |
3. | bio je gnjecao |
množina | |
1. | bili smo gnjecali |
2. | bili ste gnjecali |
3. | bili su gnjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | gnjecaj |
množina | |
1. | gnjecajmo |
2. | gnjecajte |
glagolski prilog sadašnji | |
gnjecajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gnjecao, gnjecala, gnjecalo | |
gnjecali, gnjecale, gnjecala | |
glagolski pridjev pasivni | |
gnjecan, gnjecana, gnjecano | |
gnjecani, gnjecane, gnjecana |
1. | mijesiti među prstima ono što se želi učiniti ljepljivim i podatljivim radi oblikovanja (kit za drvo i staklo; sredinu kruha da se od nje izradi neka figura i sl.); gnjeckati |
2. | hodati po gnjecavom; gacati |