Hrvatski jezični portal

gnjáviti

gnjáviti (koga, što, se) nesvrš.prez. gnjȃvīm (se), pril. sad. -vēći (se), gl. im. -vljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
gnjaviti
 
prezent
jednina
1. gnjavim
2. gnjaviš
3. gnjavi
množina
1. gnjavimo
2. gnjavite
3. gnjave
 
futur
jednina
1. gnjavit ću
2. gnjavit ćeš
3. gnjavit će
množina
1. gnjavit ćemo
2. gnjavit ćete
3. gnjavit će
 
imperfekt
jednina
1. gnjavljah
2. gnjavljaše
3. gnjavljaše
množina
1. gnjavljasmo
2. gnjavljaste
3. gnjavljahu
 
perfekt
jednina
1. gnjavio sam
2. gnjavio si
3. gnjavio je
množina
1. gnjavili smo
2. gnjavili ste
3. gnjavili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam gnjavio
2. bio si gnjavio
3. bio je gnjavio
množina
1. bili smo gnjavili
2. bili ste gnjavili
3. bili su gnjavili
 
imperativ
jednina
2. gnjavi
množina
1. gnjavimo
2. gnjavite
 
glagolski prilog sadašnji
gnjaveći
 
glagolski pridjev aktivni
gnjavio, gnjavila, gnjavilo
gnjavili, gnjavile, gnjavila
 
glagolski pridjev pasivni
gnjavljen, gnjavljena, gnjavljeno
gnjavljeni, gnjavljene, gnjavljena
Definicija
1. (koga) pren. dosađivati (dugim pričanjem, sporim obavljanjem poslova itd.)
2. (što) ekspr. lokal. žarg. gnječiti, mijesiti, gužvati
3. (se) gubiti vrijeme s kakvim dosadnim poslovima, pojedinostima, tvrdoglavim osobama itd., morati se dugo baviti čime ili kime; dangubiti
Etimologija
prasl. *gnaviti (slov. gnjaviti, češ. hńaviti) ≃ v. gnjev