dòškolovati
dòškolovati (se, koga) dv. 〈prez. -lujēm (se), pril. sad. -lujūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. dòškolovān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doškolovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doškolujem |
| 2. | doškoluješ |
| 3. | doškoluje |
| množina | |
| 1. | doškolujemo |
| 2. | doškolujete |
| 3. | doškoluju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doškolovat ću |
| 2. | doškolovat ćeš |
| 3. | doškolovat će |
| množina | |
| 1. | doškolovat ćemo |
| 2. | doškolovat ćete |
| 3. | doškolovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | doškolovah |
| 2. | doškolovaše |
| 3. | doškolovaše |
| množina | |
| 1. | doškolovasmo |
| 2. | doškolovaste |
| 3. | doškolovahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | doškolovah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doškolovao sam |
| 2. | doškolovao si |
| 3. | doškolovao je |
| množina | |
| 1. | doškolovali smo |
| 2. | doškolovali ste |
| 3. | doškolovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doškolovao |
| 2. | bio si doškolovao |
| 3. | bio je doškolovao |
| množina | |
| 1. | bili smo doškolovali |
| 2. | bili ste doškolovali |
| 3. | bili su doškolovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doškoluj |
| množina | |
| 1. | doškolujmo |
| 2. | doškolujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| doškolujući | |
| glagolski prilog prošli | |
| doškolovavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doškolovao, doškolovala, doškolovalo | |
| doškolovali, doškolovale, doškolovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| doškolovan, doškolovana, doškolovano | |
| doškolovani, doškolovane, doškolovana | |
Definicija
| 1. | (do)školovati (se) do kraja, u potpunosti završiti školovanje |
| 2. | dopuniti/dopunjati školovanje nakon redovnog školovanja, steći/stjecati znanja poslije stjecanja kvalifikacije i znanja u redovnom školovanju radi stručnog osposobljavanja; (na)doškolovati |
