škȍlovati
škȍlovati (se) nesvrš. 〈prez. škȍlujēm (se), pril. sad. škȍlujūći (se), prid. trp. škȍlovān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| školovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | školujem |
| 2. | školuješ |
| 3. | školuje |
| množina | |
| 1. | školujemo |
| 2. | školujete |
| 3. | školuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | školovat ću |
| 2. | školovat ćeš |
| 3. | školovat će |
| množina | |
| 1. | školovat ćemo |
| 2. | školovat ćete |
| 3. | školovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | školovah |
| 2. | školovaše |
| 3. | školovaše |
| množina | |
| 1. | školovasmo |
| 2. | školovaste |
| 3. | školovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | školovao sam |
| 2. | školovao si |
| 3. | školovao je |
| množina | |
| 1. | školovali smo |
| 2. | školovali ste |
| 3. | školovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam školovao |
| 2. | bio si školovao |
| 3. | bio je školovao |
| množina | |
| 1. | bili smo školovali |
| 2. | bili ste školovali |
| 3. | bili su školovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | školuj |
| množina | |
| 1. | školujmo |
| 2. | školujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| školujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| školovao, školovala, školovalo | |
| školovali, školovale, školovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| školovan, školovana, školovano | |
| školovani, školovane, školovana | |
Definicija
| 1. | (koga) slati na pohađanje škole; financirati školovanje [školovati djecu] |
| 2. | (se) pohađati školu; obrazovati (se) |
Etimologija
✧ vidi škȏla
