dòtrajati
dòtrajati () svrš. 〈prez. dòtrajēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. dòtrajao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dotrajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dotrajem |
2. | dotraješ |
3. | dotraje |
množina | |
1. | dotrajemo |
2. | dotrajete |
3. | dotraju |
futur | |
jednina | |
1. | dotrajat ću |
2. | dotrajat ćeš |
3. | dotrajat će |
množina | |
1. | dotrajat ćemo |
2. | dotrajat ćete |
3. | dotrajat će |
aorist | |
jednina | |
1. | dotrajah |
2. | dotraja |
3. | dotraja |
množina | |
1. | dotrajasmo |
2. | dotrajaste |
3. | dotrajaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dotrajao sam |
2. | dotrajao si |
3. | dotrajao je |
množina | |
1. | dotrajali smo |
2. | dotrajali ste |
3. | dotrajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dotrajao |
2. | bio si dotrajao |
3. | bio je dotrajao |
množina | |
1. | bili smo dotrajali |
2. | bili ste dotrajali |
3. | bili su dotrajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dotraj |
množina | |
1. | dotrajmo |
2. | dotrajte |
glagolski prilog prošli | |
dotrajavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dotrajao, dotrajala, dotrajalo | |
dotrajali, dotrajale, dotrajala |
1. | ne potrošiti se do određenog vremena [cipele su dotrajale do zime] |
2. | doći do konca trajanja, biti na izmaku, biti na svršetku [motor automobila je posve dotrajao] |