dòtūći
dòtūći (koga, što) svrš. 〈prez. dotúčem, pril. pr. dòtukāvši, imp. dotúci, prid. trp. dotùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dotući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dotučem |
| 2. | dotučeš |
| 3. | dotuče |
| množina | |
| 1. | dotučemo |
| 2. | dotučete |
| 3. | dotuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dotući ću |
| 2. | dotući ćeš |
| 3. | dotući će |
| množina | |
| 1. | dotući ćemo |
| 2. | dotući ćete |
| 3. | dotući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dotukoh |
| 2. | dotuče |
| 3. | dotuče |
| množina | |
| 1. | dotukosmo |
| 2. | dotukoste |
| 3. | dotukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dotukao sam |
| 2. | dotukao si |
| 3. | dotukao je |
| množina | |
| 1. | dotukli smo |
| 2. | dotukli ste |
| 3. | dotukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dotukao |
| 2. | bio si dotukao |
| 3. | bio je dotukao |
| množina | |
| 1. | bili smo dotukli |
| 2. | bili ste dotukli |
| 3. | bili su dotukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dotuci |
| množina | |
| 1. | dotucimo |
| 2. | dotucite |
| glagolski prilog prošli | |
| dotukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dotukao, dotukla, dotuklo | |
| dotukli, dotukle, dotukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dotučen, dotučena, dotučeno | |
| dotučeni, dotučene, dotučena | |
Definicija
| 1. | ubiti već onesposobljenoga |
| 2. | pobijediti u potpunosti, smlaviti, dokraja potući |
| 3. | u potpunosti pobiti koga u mišljenju, ostaviti ga bez argumenata |
Etimologija
✧ do-1 + v. tući
