Hrvatski jezični portal

tẉći

tẉći (koga, što) nesvrš.prez. túčem, prid. rad. tẉkao, prid. trp. tùčen, pril. sad. túkūći, gl. im. túčēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
tući
 
prezent
jednina
1. tučem
2. tučeš
3. tuče
množina
1. tučemo
2. tučete
3. tuku
 
futur
jednina
1. tući ću
2. tući ćeš
3. tući će
množina
1. tući ćemo
2. tući ćete
3. tući će
 
imperfekt
jednina
1. tucijah / tučah
2. tucijaše / tučaše
3. tucijaše / tučaše
množina
1. tucijasmo / tučasmo
2. tucijaste / tučaste
3. tucijahu / tučahu
 
perfekt
jednina
1. tukao sam
2. tukao si
3. tukao je
množina
1. tukli smo
2. tukli ste
3. tukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam tukao
2. bio si tukao
3. bio je tukao
množina
1. bili smo tukli
2. bili ste tukli
3. bili su tukli
 
imperativ
jednina
2. tuci
množina
1. tucimo
2. tucite
 
glagolski prilog sadašnji
tukući
 
glagolski pridjev aktivni
tukao, tukla, tuklo
tukli, tukle, tukla
 
glagolski pridjev pasivni
tučen, tučena, tučeno
tučeni, tučene, tučena
Definicija
1. a. (za)davati udarce, udarati koga nanoseći mu bol b. udarati nečim tvrdim o čvrstu površinu tako da se čuje šum; kucati, lupati
2. udarati o nešto, po nečemu padajući, pušući, zapljuskujući (o kiši, vjetru, vodi); lupati, pljuštati
3. pren. a. biti jači, imati prednost, odnositi pobjedu nad nekim; pobjeđivati b. sport udarajući (nogom), bacajući (rukom) loptu nastojati ubaciti u gol c. sport pobijediti, dobiti igru ili utakmicu
4. gađati, pucati iz vatrenog oružja (po kome ili po čemu)
5. udarati, kucati u kratkim i ritmičkim kucajima; pulsirati (o srcu, krvotoku)
6. a. obavljati neku radnju udaranjem, pripremati nešto; nabijati, trti [tući lan; tući konoplju] b. pripremati jelo takvom radnjom [tući jaja]
Frazeologija
dobro (je) dok ne tuku (u šali) (zaključak u izlaganju ili odgovor na pitanje »Kako si (ste)?« u obliku dosjetke) u zn. da nije najgore u prilikama koje bi mogle biti gore i gdje bi moćni (poslodavci, vlast itd.) ili bezobrazni (vlastita djeca itd.) mogli biti gori nego što obično jesu [A: Kako si? B: Dobro dok ne tuku]
Onomastika
pr. (nadimačko): Tùcibat (Karlovac, Zaprešić)
Etimologija
prasl. *telkti: tući (rus. tolóč', češ. tlouci)