dospijévati
dospijévati (, do čega) nesvrš. 〈prez. dòspijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dospijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dospijevam |
| 2. | dospijevaš |
| 3. | dospijeva |
| množina | |
| 1. | dospijevamo |
| 2. | dospijevate |
| 3. | dospijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dospijevat ću |
| 2. | dospijevat ćeš |
| 3. | dospijevat će |
| množina | |
| 1. | dospijevat ćemo |
| 2. | dospijevat ćete |
| 3. | dospijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dospijevah |
| 2. | dospijevaše |
| 3. | dospijevaše |
| množina | |
| 1. | dospijevasmo |
| 2. | dospijevaste |
| 3. | dospijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dospijevao sam |
| 2. | dospijevao si |
| 3. | dospijevao je |
| množina | |
| 1. | dospijevali smo |
| 2. | dospijevali ste |
| 3. | dospijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dospijevao |
| 2. | bio si dospijevao |
| 3. | bio je dospijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo dospijevali |
| 2. | bili ste dospijevali |
| 3. | bili su dospijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dospijevaj |
| množina | |
| 1. | dospijevajmo |
| 2. | dospijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dospijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dospijevao, dospijevala, dospijevalo | |
| dospijevali, dospijevale, dospijevala | |
Etimologija
✧ vidi dòspjeti
