dòspjeti
dòspjeti svrš. 〈prez. dȍspijēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. dòspio/dòspjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dospjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dospijem |
| 2. | dospiješ |
| 3. | dospije |
| množina | |
| 1. | dospijemo |
| 2. | dospijete |
| 3. | dospiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dospjet ću |
| 2. | dospjet ćeš |
| 3. | dospjet će |
| množina | |
| 1. | dospjet ćemo |
| 2. | dospjet ćete |
| 3. | dospjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dospjeh |
| 2. | dospje |
| 3. | dospje |
| množina | |
| 1. | dospjesmo |
| 2. | dospjeste |
| 3. | dospješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dospio sam |
| 2. | dospio si |
| 3. | dospio je |
| množina | |
| 1. | dospjeli smo |
| 2. | dospjeli ste |
| 3. | dospjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dospio |
| 2. | bio si dospio |
| 3. | bio je dospio |
| množina | |
| 1. | bili smo dospjeli |
| 2. | bili ste dospjeli |
| 3. | bili su dospjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dospij |
| množina | |
| 1. | dospijmo |
| 2. | dospijte |
| glagolski prilog prošli | |
| dospjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dospio, dospjela, dospjelo | |
| dospjeli, dospjele, dospjela | |
Definicija
| 1. | a. (do čega, kamo) doći do kakve granice ili do odredišta b. doći na naplatu |
| 2. | () a. sazreti (o vremenu kad sazrijeva voće) b. naći vremena za što |
