dòsjetiti se
dòsjetiti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. dòsjetio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dosjetiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dosjetim |
| 2. | dosjetiš |
| 3. | dosjeti |
| množina | |
| 1. | dosjetimo |
| 2. | dosjetite |
| 3. | dosjete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dosjetit ću |
| 2. | dosjetit ćeš |
| 3. | dosjetit će |
| množina | |
| 1. | dosjetit ćemo |
| 2. | dosjetit ćete |
| 3. | dosjetit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dosjetih |
| 2. | dosjeti |
| 3. | dosjeti |
| množina | |
| 1. | dosjetismo |
| 2. | dosjetiste |
| 3. | dosjetiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dosjetio sam |
| 2. | dosjetio si |
| 3. | dosjetio je |
| množina | |
| 1. | dosjetili smo |
| 2. | dosjetili ste |
| 3. | dosjetili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dosjetio |
| 2. | bio si dosjetio |
| 3. | bio je dosjetio |
| množina | |
| 1. | bili smo dosjetili |
| 2. | bili ste dosjetili |
| 3. | bili su dosjetili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dosjeti |
| množina | |
| 1. | dosjetimo |
| 2. | dosjetite |
| glagolski prilog prošli | |
| dosjetivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dosjetio, dosjetila, dosjetilo | |
| dosjetili, dosjetile, dosjetila | |
Definicija
| 1. | (čega) sjetiti se zaboravljena nakon napora da se to u pamćenju osvježi |
| 2. | () dobiti iznenada ideju za što, naglo shvatiti što treba činiti, oblikovati zamisao |
Etimologija
✧ do-1 + v. sjetiti
