Hrvatski jezični portal

sjȅtiti

sjȅtiti (se) svrš.prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. sjȅtio/sjȅtila ž

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
sjetiti
 
prezent
jednina
1. sjetim
2. sjetiš
3. sjeti
množina
1. sjetimo
2. sjetite
3. sjete
 
futur
jednina
1. sjetit ću
2. sjetit ćeš
3. sjetit će
množina
1. sjetit ćemo
2. sjetit ćete
3. sjetit će
 
aorist
jednina
1. sjetih
2. sjeti
3. sjeti
množina
1. sjetismo
2. sjetiste
3. sjetiše
 
perfekt
jednina
1. sjetio sam
2. sjetio si
3. sjetio je
množina
1. sjetili smo
2. sjetili ste
3. sjetili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam sjetio
2. bio si sjetio
3. bio je sjetio
množina
1. bili smo sjetili
2. bili ste sjetili
3. bili su sjetili
 
imperativ
jednina
2. sjeti
množina
1. sjetimo
2. sjetite
 
glagolski prilog prošli
sjetivši
 
glagolski pridjev aktivni
sjetio, sjetila, sjetilo
sjetili, sjetile, sjetila
Definicija
1. (koga) obnoviti (komu) što u sjećanju, u svijesti; podsjetiti
2. (se) a. (koga, čega) oživiti u svijesti predodžbu o čemu; prisjetiti se b. doći na kakvu misao, zamisliti plan, zasnovati; dosjetiti se
Etimologija
✧ ? ≃ v. sjeta