doskòčiti
doskòčiti svrš. 〈prez. dòskočīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. doskòčio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
doskočiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | doskočim |
2. | doskočiš |
3. | doskoči |
množina | |
1. | doskočimo |
2. | doskočite |
3. | doskoče |
futur | |
jednina | |
1. | doskočit ću |
2. | doskočit ćeš |
3. | doskočit će |
množina | |
1. | doskočit ćemo |
2. | doskočit ćete |
3. | doskočit će |
aorist | |
jednina | |
1. | doskočih |
2. | doskoči |
3. | doskoči |
množina | |
1. | doskočismo |
2. | doskočiste |
3. | doskočiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | doskočio sam |
2. | doskočio si |
3. | doskočio je |
množina | |
1. | doskočili smo |
2. | doskočili ste |
3. | doskočili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam doskočio |
2. | bio si doskočio |
3. | bio je doskočio |
množina | |
1. | bili smo doskočili |
2. | bili ste doskočili |
3. | bili su doskočili |
imperativ | |
jednina | |
2. | doskoči |
množina | |
1. | doskočimo |
2. | doskočite |
glagolski prilog prošli | |
doskočivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
doskočio, doskočila, doskočilo | |
doskočili, doskočile, doskočila |
1. | (do čega) skočiti do neke daljine (onoliko koliko je drugi skočio, do nekog biljega i sl.) |
2. | (komu, čemu) naći izlaz iz kakve teškoće, naći način da se svlada kakva teškoća |