dosađívati
dosađívati (komu) nesvrš. 〈prez. dosàđujēm, pril. sad. dosàđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dosađivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dosađujem |
2. | dosađuješ |
3. | dosađuje |
množina | |
1. | dosađujemo |
2. | dosađujete |
3. | dosađuju |
futur | |
jednina | |
1. | dosađivat ću |
2. | dosađivat ćeš |
3. | dosađivat će |
množina | |
1. | dosađivat ćemo |
2. | dosađivat ćete |
3. | dosađivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dosađivah |
2. | dosađivaše |
3. | dosađivaše |
množina | |
1. | dosađivasmo |
2. | dosađivaste |
3. | dosađivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dosađivao sam |
2. | dosađivao si |
3. | dosađivao je |
množina | |
1. | dosađivali smo |
2. | dosađivali ste |
3. | dosađivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dosađivao |
2. | bio si dosađivao |
3. | bio je dosađivao |
množina | |
1. | bili smo dosađivali |
2. | bili ste dosađivali |
3. | bili su dosađivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dosađuj |
množina | |
1. | dosađujmo |
2. | dosađujte |
glagolski prilog sadašnji | |
dosađujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dosađivao, dosađivala, dosađivalo | |
dosađivali, dosađivale, dosađivala |