dosáditi
dosáditi (komu) svrš. 〈prez. dòsādīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. dosádio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dosaditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dosadim |
| 2. | dosadiš |
| 3. | dosadi |
| množina | |
| 1. | dosadimo |
| 2. | dosadite |
| 3. | dosade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dosadit ću |
| 2. | dosadit ćeš |
| 3. | dosadit će |
| množina | |
| 1. | dosadit ćemo |
| 2. | dosadit ćete |
| 3. | dosadit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dosadih |
| 2. | dosadi |
| 3. | dosadi |
| množina | |
| 1. | dosadismo |
| 2. | dosadiste |
| 3. | dosadiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dosadio sam |
| 2. | dosadio si |
| 3. | dosadio je |
| množina | |
| 1. | dosadili smo |
| 2. | dosadili ste |
| 3. | dosadili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dosadio |
| 2. | bio si dosadio |
| 3. | bio je dosadio |
| množina | |
| 1. | bili smo dosadili |
| 2. | bili ste dosadili |
| 3. | bili su dosadili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dosadi |
| množina | |
| 1. | dosadimo |
| 2. | dosadite |
| glagolski prilog prošli | |
| dosadivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dosadio, dosadila, dosadilo | |
| dosadili, dosadile, dosadila | |
Definicija
prevršiti mjeru šireći dosadu, postati nepodnošljiv šireći dosadu; dodijati
Etimologija
✧ vidi dȍsada
