ùspjeti
ùspjeti (, u čemu) svrš. 〈prez. ȕspijēm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ùspio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uspjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uspijem |
2. | uspiješ |
3. | uspije |
množina | |
1. | uspijemo |
2. | uspijete |
3. | uspiju |
futur | |
jednina | |
1. | uspjet ću |
2. | uspjet ćeš |
3. | uspjet će |
množina | |
1. | uspjet ćemo |
2. | uspjet ćete |
3. | uspjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | uspjeh |
2. | uspje |
3. | uspje |
množina | |
1. | uspjesmo |
2. | uspjeste |
3. | uspješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | uspio sam |
2. | uspio si |
3. | uspio je |
množina | |
1. | uspjeli smo |
2. | uspjeli ste |
3. | uspjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uspio |
2. | bio si uspio |
3. | bio je uspio |
množina | |
1. | bili smo uspjeli |
2. | bili ste uspjeli |
3. | bili su uspjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | uspij |
množina | |
1. | uspijmo |
2. | uspijte |
glagolski prilog prošli | |
uspjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uspio, uspjela, uspjelo | |
uspjeli, uspjele, uspjela |