dovláčiti
dovláčiti nesvrš. 〈prez. dòvlāčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dovlačiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dovlačim |
2. | dovlačiš |
3. | dovlači |
množina | |
1. | dovlačimo |
2. | dovlačite |
3. | dovlače |
futur | |
jednina | |
1. | dovlačit ću |
2. | dovlačit ćeš |
3. | dovlačit će |
množina | |
1. | dovlačit ćemo |
2. | dovlačit ćete |
3. | dovlačit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dovlačah |
2. | dovlačaše |
3. | dovlačaše |
množina | |
1. | dovlačasmo |
2. | dovlačaste |
3. | dovlačahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dovlačio sam |
2. | dovlačio si |
3. | dovlačio je |
množina | |
1. | dovlačili smo |
2. | dovlačili ste |
3. | dovlačili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dovlačio |
2. | bio si dovlačio |
3. | bio je dovlačio |
množina | |
1. | bili smo dovlačili |
2. | bili ste dovlačili |
3. | bili su dovlačili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dovlači |
množina | |
1. | dovlačimo |
2. | dovlačite |
glagolski prilog sadašnji | |
dovlačeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
dovlačio, dovlačila, dovlačilo | |
dovlačili, dovlačile, dovlačila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dovlačen, dovlačena, dovlačeno | |
dovlačeni, dovlačene, dovlačena |