dovábiti
dovábiti (koga, što) svrš. 〈prez. dòvābīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòvābljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dovabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dovabim |
| 2. | dovabiš |
| 3. | dovabi |
| množina | |
| 1. | dovabimo |
| 2. | dovabite |
| 3. | dovabe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dovabit ću |
| 2. | dovabit ćeš |
| 3. | dovabit će |
| množina | |
| 1. | dovabit ćemo |
| 2. | dovabit ćete |
| 3. | dovabit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dovabih |
| 2. | dovabi |
| 3. | dovabi |
| množina | |
| 1. | dovabismo |
| 2. | dovabiste |
| 3. | dovabiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dovabio sam |
| 2. | dovabio si |
| 3. | dovabio je |
| množina | |
| 1. | dovabili smo |
| 2. | dovabili ste |
| 3. | dovabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dovabio |
| 2. | bio si dovabio |
| 3. | bio je dovabio |
| množina | |
| 1. | bili smo dovabili |
| 2. | bili ste dovabili |
| 3. | bili su dovabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dovabi |
| množina | |
| 1. | dovabimo |
| 2. | dovabite |
| glagolski prilog prošli | |
| dovabivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dovabio, dovabila, dovabilo | |
| dovabili, dovabile, dovabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dovabljen, dovabljena, dovabljeno | |
| dovabljeni, dovabljene, dovabljena | |
Definicija
| 1. | primamiti vabeći: a. zovući uzvicima vabljenja [pi-pi-pi za piliće i kokoši; li-li za patke] b. služeći se vapkom za divljač |
| 2. | pren. gnjaveći i uporno nastojeći postići da tko dođe ili da se odazove pozivima |
Etimologija
✧ do-1 + v. vabiti
