vábiti
vábiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. vȃbīm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vabim |
| 2. | vabiš |
| 3. | vabi |
| množina | |
| 1. | vabimo |
| 2. | vabite |
| 3. | vabe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vabit ću |
| 2. | vabit ćeš |
| 3. | vabit će |
| množina | |
| 1. | vabit ćemo |
| 2. | vabit ćete |
| 3. | vabit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vabljah |
| 2. | vabljaše |
| 3. | vabljaše |
| množina | |
| 1. | vabljasmo |
| 2. | vabljaste |
| 3. | vabljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vabio sam |
| 2. | vabio si |
| 3. | vabio je |
| množina | |
| 1. | vabili smo |
| 2. | vabili ste |
| 3. | vabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vabio |
| 2. | bio si vabio |
| 3. | bio je vabio |
| množina | |
| 1. | bili smo vabili |
| 2. | bili ste vabili |
| 3. | bili su vabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vabi |
| množina | |
| 1. | vabimo |
| 2. | vabite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vabeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vabio, vabila, vabilo | |
| vabili, vabile, vabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vabljen, vabljena, vabljeno | |
| vabljeni, vabljene, vabljena | |
Definicija
mamiti životinje (osobito ptice) dozivanjem, posebnim uzvicima, riječima i sl. ili vapkom
Onomastika
♦ pr.: Vábec (Međimurje), Vábik (Sisak)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. vabiti (rus. dijal. vábit', češ. vábiti) ≃ got. wopjan: zvati, stengl. wēpan: plakati
