đakòvati
đakòvati nesvrš. 〈prez. đàkujēm, pril. sad. đàkujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| đakovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | đakujem |
| 2. | đakuješ |
| 3. | đakuje |
| množina | |
| 1. | đakujemo |
| 2. | đakujete |
| 3. | đakuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | đakovat ću |
| 2. | đakovat ćeš |
| 3. | đakovat će |
| množina | |
| 1. | đakovat ćemo |
| 2. | đakovat ćete |
| 3. | đakovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | đakovah |
| 2. | đakovaše |
| 3. | đakovaše |
| množina | |
| 1. | đakovasmo |
| 2. | đakovaste |
| 3. | đakovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | đakovao sam |
| 2. | đakovao si |
| 3. | đakovao je |
| množina | |
| 1. | đakovali smo |
| 2. | đakovali ste |
| 3. | đakovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam đakovao |
| 2. | bio si đakovao |
| 3. | bio je đakovao |
| množina | |
| 1. | bili smo đakovali |
| 2. | bili ste đakovali |
| 3. | bili su đakovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | đakuj |
| množina | |
| 1. | đakujmo |
| 2. | đakujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| đakujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| đakovao, đakovala, đakovalo | |
| đakovali, đakovale, đakovala | |
Definicija
zast. živjeti kao đak
Etimologija
✧ vidi đȃk
