đȃk
đȃk m 〈G đáka, V đȃče, N mn đáci, G đákā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | đak |
| G | đaka |
| D | đaku |
| A | đaka |
| V | đače |
| L | đaku |
| I | đakom |
| množina | |
| N | đaci |
| G | đaka |
| D | đacima |
| A | đake |
| V | đaci |
| L | đacima |
| I | đacima |
Definicija
| 1. | onaj koji polazi nižu ili srednju školu; učenik, školarac |
| 2. | zast., v. student |
Sintagma
∆ đak prosjak glazb. pov. pripadnik njemačkog građanstva u 18. st., učenik muzičke škole, kao profesionalni svirač i pjevač sudjeluje u javnim svečanostima, crkvenim obredima i sl.;
đak putnik učenik koji do škole prevaljuje dalek put i mora se koristiti lokalnim vlakom, autobusom ili daleko pješačiti
đak putnik učenik koji do škole prevaljuje dalek put i mora se koristiti lokalnim vlakom, autobusom ili daleko pješačiti
Onomastika
♦ v. dijak
Etimologija
✧ od starijega dijak ← srlat. diacus, v. đakon
