đȁkoniti
đȁkoniti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -onjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| đakoniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | đakonim |
| 2. | đakoniš |
| 3. | đakoni |
| množina | |
| 1. | đakonimo |
| 2. | đakonite |
| 3. | đakone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | đakonit ću |
| 2. | đakonit ćeš |
| 3. | đakonit će |
| množina | |
| 1. | đakonit ćemo |
| 2. | đakonit ćete |
| 3. | đakonit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | đakonjah |
| 2. | đakonjaše |
| 3. | đakonjaše |
| množina | |
| 1. | đakonjasmo |
| 2. | đakonjaste |
| 3. | đakonjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | đakonio sam |
| 2. | đakonio si |
| 3. | đakonio je |
| množina | |
| 1. | đakonili smo |
| 2. | đakonili ste |
| 3. | đakonili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam đakonio |
| 2. | bio si đakonio |
| 3. | bio je đakonio |
| množina | |
| 1. | bili smo đakonili |
| 2. | bili ste đakonili |
| 3. | bili su đakonili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | đakoni |
| množina | |
| 1. | đakonimo |
| 2. | đakonite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| đakoneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| đakonio, đakonila, đakonilo | |
| đakonili, đakonile, đakonila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| đakonjen, đakonjena, đakonjeno | |
| đakonjeni, đakonjene, đakonjena | |
Definicija
postajati đakon, biti đakonom
Etimologija
✧ vidi đȁkon
