cȑta
cȑta ž 〈G mn cȓtā〉
jednina | |
---|---|
N | crta |
G | crte |
D | crti |
A | crtu |
V | crto |
L | crti |
I | crtom |
množina | |
N | crte |
G | crta |
D | crtama |
A | crte |
V | crte |
L | crtama |
I | crtama |
1. | ostvaren ili zamišljen trag koji ostavlja sredstvo za pisanje |
2. | stvarni ili zamišljeni potez koji dijeli što od čega [povući crtu (pod što) završiti bavljenje čime, učiniti kraj nečemu što se dugo razmatra, što se vuče kao problem, što se zavlači i sl.] |
3. | svojstvo ili osobina [karakterna crta; imati ružnu crtu imati lošu narav, loš karakter]; obilježje, oznaka |
4. | v. linija (1) [na crti, neol. prema: na liniji čega, na crti mišljenja svoga prethodnika, na način mišljenja prethodnika, misliti kao prethodnik] |
5. | vojn. bojni red, fronta [boriti se na prvoj crti; iza neprijateljskih crta] |
6. | mat. jednodimenzionalna osnovna geometrijska tvorevina [ravna crta; zakrivljena crta] |
7. | lingv. znak za stanku (—), odjeljivanje, izdvajanje, suprotstavljanje i izostavljanje dijela riječi, rečenice i sl. |