cȕrnuti
cȕrnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. cȕrni, prid. rad. cȕrnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| curnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | curnem |
| 2. | curneš |
| 3. | curne |
| množina | |
| 1. | curnemo |
| 2. | curnete |
| 3. | curnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | curnut ću |
| 2. | curnut ćeš |
| 3. | curnut će |
| množina | |
| 1. | curnut ćemo |
| 2. | curnut ćete |
| 3. | curnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | curnuh |
| 2. | curnu |
| 3. | curnu |
| množina | |
| 1. | curnusmo |
| 2. | curnuste |
| 3. | curnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | curnuo sam |
| 2. | curnuo si |
| 3. | curnuo je |
| množina | |
| 1. | curnuli smo |
| 2. | curnuli ste |
| 3. | curnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam curnuo |
| 2. | bio si curnuo |
| 3. | bio je curnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo curnuli |
| 2. | bili ste curnuli |
| 3. | bili su curnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | curni |
| množina | |
| 1. | curnimo |
| 2. | curnite |
| glagolski prilog prošli | |
| curnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| curnuo, curnula, curnulo | |
| curnuli, curnule, curnula | |
Definicija
malo početi curiti, jednom malo iscuriti, iscuriti kratko i u maloj količini
Etimologija
✧ vidi cúriti
