cúriti
cúriti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| curiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | curim |
| 2. | curiš |
| 3. | curi |
| množina | |
| 1. | curimo |
| 2. | curite |
| 3. | cure |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | curit ću |
| 2. | curit ćeš |
| 3. | curit će |
| množina | |
| 1. | curit ćemo |
| 2. | curit ćete |
| 3. | curit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | curah |
| 2. | curaše |
| 3. | curaše |
| množina | |
| 1. | curasmo |
| 2. | curaste |
| 3. | curahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | curio sam |
| 2. | curio si |
| 3. | curio je |
| množina | |
| 1. | curili smo |
| 2. | curili ste |
| 3. | curili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam curio |
| 2. | bio si curio |
| 3. | bio je curio |
| množina | |
| 1. | bili smo curili |
| 2. | bili ste curili |
| 3. | bili su curili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | curi |
| množina | |
| 1. | curimo |
| 2. | curite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cureći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| curio, curila, curilo | |
| curili, curile, curila | |
Definicija
| 1. | teći tankim mlazom [curi mu iz nosa; znoj mi curi niz leđa; pipa curi] |
| 2. | a. puštati/propuštati tekućinu, biti negdje probušen (o posudi s tekućinom) b. pren. stizati, ob. tajnim kanalima [informacije cure] |
Frazeologija
⃟ ako ne curi, barem kaplje ako zarada nije velika, ipak nije zanemariva
Onomastika
♦ top. (u mikrohidronimiji, ob. kao ime vrela ili manjih potoka): Cȕra, Cúrak (više izvora i potok u Lici), Cùrčinica (desni pritok Plavičevice, kod Kostajnice), Cúrek (potok u Zagorju), Cúrin pòtok (kod Kostajnice) itd.
Etimologija
✧ onom. ≃ bug. curkam: curim, slov. curati
