akreditírati
akreditírati (koga) dv. 〈prez. akredìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| akreditirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | akreditiram |
| 2. | akreditiraš |
| 3. | akreditira |
| množina | |
| 1. | akreditiramo |
| 2. | akreditirate |
| 3. | akreditiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | akreditirat ću |
| 2. | akreditirat ćeš |
| 3. | akreditirat će |
| množina | |
| 1. | akreditirat ćemo |
| 2. | akreditirat ćete |
| 3. | akreditirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | akreditirah |
| 2. | akreditiraše |
| 3. | akreditiraše |
| množina | |
| 1. | akreditirasmo |
| 2. | akreditiraste |
| 3. | akreditirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | akreditirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | akreditirao sam |
| 2. | akreditirao si |
| 3. | akreditirao je |
| množina | |
| 1. | akreditirali smo |
| 2. | akreditirali ste |
| 3. | akreditirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam akreditirao |
| 2. | bio si akreditirao |
| 3. | bio je akreditirao |
| množina | |
| 1. | bili smo akreditirali |
| 2. | bili ste akreditirali |
| 3. | bili su akreditirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | akreditiraj |
| množina | |
| 1. | akreditirajmo |
| 2. | akreditirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| akreditirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| akreditiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| akreditirao, akreditirala, akreditiralo | |
| akreditirali, akreditirale, akreditirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| akreditiran, akreditirana, akreditirano | |
| akreditirani, akreditirane, akreditirana | |
Definicija
dati/davati potrebne ovlasti, opunomoćiti koga da predstavlja pravnu osobu pred drugom (ob. o diplomatskim predstavnicima u drugoj državi)
Etimologija
✧ vidi akredìtīv
