akredìtīv
akredìtīv m 〈G akreditíva〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | akreditiv |
| G | akreditiva |
| D | akreditivu |
| A | akreditiv |
| V | akreditive |
| L | akreditivu |
| I | akreditivom |
| množina | |
| N | akreditivi |
| G | akreditiva |
| D | akreditivima |
| A | akreditive |
| V | akreditivi |
| L | akreditivima |
| I | akreditivima |
Definicija
| 1. | dipl. pismena punomoć diplomatskog predstavnika pri vladi druge zemlje [predati akreditive]; vjerodajnica |
| 2. | bank. a. polog na posebnom bankovnom računu koji služi kao jamstvo za financijsko pokriće poslova što su u toku ili se stavlja na raspolaganje nekoj fizičkoj ili pravnoj osobi b. meton. nalog banci da otvori takav poseban račun |
| 3. | bank. oblik naloga da se donosiocu stave na raspolaganje neka novčana sredstva u različite svrhe [budžetski akreditiv; dati akreditiv; podnijeti akreditiv] |
Sintagma
∆ dokumentarni akreditiv akreditiv kod kojega je isplata uvjetovana predočenjem propisanih dokumenata
Etimologija
✧ fr. accréditif ← accréditer: opunomoćiti
