dèmōn
dèmōn m 〈G demóna〉
jednina | |
---|---|
N | demon |
G | demona |
D | demonu |
A | demona |
V | demone |
L | demonu |
I | demonom |
množina | |
N | demoni |
G | demona |
D | demonima |
A | demone |
V | demoni |
L | demonima |
I | demonima |
1. | mit. u antičko doba, bog, božica, božanstvo, posrednik između ljudi i viših bogova |
2. | dobar ili zao genij, za kojeg se smatra da je povezan sa sudbinom jednog čovjeka, grada, države i sl. [Sokratov demon] |
3. | a. kršć. pali anđeo, zao duh, sotona koji nastanjuje pakao i iskušava ljude [boriti se protiv demona] b. opasna, opaka osoba čija privlačnost ima nešto paklenoga [demon u liku prekrasne žene] |
4. | inform. program ili dio programa koji čeka ispunjenje određenih uvjeta nakon čega se samostalno pokreće |