dopunjávati
dopunjávati (što) nesvrš. 〈prez. dopùnjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dopunjavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dopunjavam |
| 2. | dopunjavaš |
| 3. | dopunjava |
| množina | |
| 1. | dopunjavamo |
| 2. | dopunjavate |
| 3. | dopunjavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dopunjavat ću |
| 2. | dopunjavat ćeš |
| 3. | dopunjavat će |
| množina | |
| 1. | dopunjavat ćemo |
| 2. | dopunjavat ćete |
| 3. | dopunjavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dopunjavah |
| 2. | dopunjavaše |
| 3. | dopunjavaše |
| množina | |
| 1. | dopunjavasmo |
| 2. | dopunjavaste |
| 3. | dopunjavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dopunjavao sam |
| 2. | dopunjavao si |
| 3. | dopunjavao je |
| množina | |
| 1. | dopunjavali smo |
| 2. | dopunjavali ste |
| 3. | dopunjavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dopunjavao |
| 2. | bio si dopunjavao |
| 3. | bio je dopunjavao |
| množina | |
| 1. | bili smo dopunjavali |
| 2. | bili ste dopunjavali |
| 3. | bili su dopunjavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dopunjavaj |
| množina | |
| 1. | dopunjavajmo |
| 2. | dopunjavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dopunjavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dopunjavao, dopunjavala, dopunjavalo | |
| dopunjavali, dopunjavale, dopunjavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dopunjavan, dopunjavana, dopunjavano | |
| dopunjavani, dopunjavane, dopunjavana | |
Etimologija
✧ vidi dòpuniti
