dopúštati
dopúštati (što, komu) nesvrš. 〈prez. dòpūštām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dopuštati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dopuštam |
| 2. | dopuštaš |
| 3. | dopušta |
| množina | |
| 1. | dopuštamo |
| 2. | dopuštate |
| 3. | dopuštaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dopuštat ću |
| 2. | dopuštat ćeš |
| 3. | dopuštat će |
| množina | |
| 1. | dopuštat ćemo |
| 2. | dopuštat ćete |
| 3. | dopuštat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dopuštah |
| 2. | dopuštaše |
| 3. | dopuštaše |
| množina | |
| 1. | dopuštasmo |
| 2. | dopuštaste |
| 3. | dopuštahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dopuštao sam |
| 2. | dopuštao si |
| 3. | dopuštao je |
| množina | |
| 1. | dopuštali smo |
| 2. | dopuštali ste |
| 3. | dopuštali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dopuštao |
| 2. | bio si dopuštao |
| 3. | bio je dopuštao |
| množina | |
| 1. | bili smo dopuštali |
| 2. | bili ste dopuštali |
| 3. | bili su dopuštali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dopuštaj |
| množina | |
| 1. | dopuštajmo |
| 2. | dopuštajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dopuštajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dopuštao, dopuštala, dopuštalo | |
| dopuštali, dopuštale, dopuštala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dopuštan, dopuštana, dopuštano | |
| dopuštani, dopuštane, dopuštana | |
Etimologija
✧ vidi dopùstiti
