Hrvatski jezični portal

dopùstiti

dopùstiti (što, komu) svrš.prez. dòpustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòpušten〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
dopustiti
 
prezent
jednina
1. dopustim
2. dopustiš
3. dopusti
množina
1. dopustimo
2. dopustite
3. dopuste
 
futur
jednina
1. dopustit ću
2. dopustit ćeš
3. dopustit će
množina
1. dopustit ćemo
2. dopustit ćete
3. dopustit će
 
aorist
jednina
1. dopustih
2. dopusti
3. dopusti
množina
1. dopustismo
2. dopustiste
3. dopustiše
 
perfekt
jednina
1. dopustio sam
2. dopustio si
3. dopustio je
množina
1. dopustili smo
2. dopustili ste
3. dopustili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam dopustio
2. bio si dopustio
3. bio je dopustio
množina
1. bili smo dopustili
2. bili ste dopustili
3. bili su dopustili
 
imperativ
jednina
2. dopusti
množina
1. dopustimo
2. dopustite
 
glagolski prilog prošli
dopustivši
 
glagolski pridjev aktivni
dopustio, dopustila, dopustilo
dopustili, dopustile, dopustila
 
glagolski pridjev pasivni
dopušten, dopuštena, dopušteno
dopušteni, dopuštene, dopuštena
Definicija
1. dati kome slobodu ili mogućnost da što radi [dopustiti da se djeca ovdje igraju]; dozvoliti
2. dati dopuštenje ili se složiti sa čime [dopustite da Vam se obratim]; odobriti
Frazeologija
dopustite (dozvolite) riječ kojom se pristojno u građanskom ophođenju izražava želja da onaj kojem se obraća dade malo mjesta za prolaz, da dopusti da mu se pomogne (npr. u dizanju tereta, ulazu u javno vozilo i sl.); manje uglađeno obraćanje: samo malo, neuglađeno: čuvaj
Etimologija
✧ do-1 + v. pustiti