dobacívati
dobacívati (što, komu što) nesvrš. 〈prez. dobàcujēm, pril. sad. dobàcujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dobacivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dobacujem |
2. | dobacuješ |
3. | dobacuje |
množina | |
1. | dobacujemo |
2. | dobacujete |
3. | dobacuju |
futur | |
jednina | |
1. | dobacivat ću |
2. | dobacivat ćeš |
3. | dobacivat će |
množina | |
1. | dobacivat ćemo |
2. | dobacivat ćete |
3. | dobacivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dobacivah |
2. | dobacivaše |
3. | dobacivaše |
množina | |
1. | dobacivasmo |
2. | dobacivaste |
3. | dobacivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dobacivao sam |
2. | dobacivao si |
3. | dobacivao je |
množina | |
1. | dobacivali smo |
2. | dobacivali ste |
3. | dobacivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dobacivao |
2. | bio si dobacivao |
3. | bio je dobacivao |
množina | |
1. | bili smo dobacivali |
2. | bili ste dobacivali |
3. | bili su dobacivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dobacuj |
množina | |
1. | dobacujmo |
2. | dobacujte |
glagolski prilog sadašnji | |
dobacujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dobacivao, dobacivala, dobacivalo | |
dobacivali, dobacivale, dobacivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dobacivan, dobacivana, dobacivano | |
dobacivani, dobacivane, dobacivana |