dobáciti
dobáciti svrš. 〈prez. dòbācīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòbāčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dobaciti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dobacim |
| 2. | dobaciš |
| 3. | dobaci |
| množina | |
| 1. | dobacimo |
| 2. | dobacite |
| 3. | dobace |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dobacit ću |
| 2. | dobacit ćeš |
| 3. | dobacit će |
| množina | |
| 1. | dobacit ćemo |
| 2. | dobacit ćete |
| 3. | dobacit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dobacih |
| 2. | dobaci |
| 3. | dobaci |
| množina | |
| 1. | dobacismo |
| 2. | dobaciste |
| 3. | dobaciše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dobacio sam |
| 2. | dobacio si |
| 3. | dobacio je |
| množina | |
| 1. | dobacili smo |
| 2. | dobacili ste |
| 3. | dobacili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dobacio |
| 2. | bio si dobacio |
| 3. | bio je dobacio |
| množina | |
| 1. | bili smo dobacili |
| 2. | bili ste dobacili |
| 3. | bili su dobacili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dobaci |
| množina | |
| 1. | dobacimo |
| 2. | dobacite |
| glagolski prilog prošli | |
| dobacivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dobacio, dobacila, dobacilo | |
| dobacili, dobacile, dobacila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dobačen, dobačena, dobačeno | |
| dobačeni, dobačene, dobačena | |
Definicija
| 1. | (što) baciti što tako da padne na mjesto na koje je upravljeno |
| 2. | (komu što) uputiti neke riječi u brzini, reći u prolazu, umiješati se načas u tuđi razgovor |
Etimologija
✧ do-1 + v. baciti
