dočarávati
dočarávati nesvrš. 〈prez. dočàrāvām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. dočàrāvān, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dočaravati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dočaravam |
2. | dočaravaš |
3. | dočarava |
množina | |
1. | dočaravamo |
2. | dočaravate |
3. | dočaravaju |
futur | |
jednina | |
1. | dočaravat ću |
2. | dočaravat ćeš |
3. | dočaravat će |
množina | |
1. | dočaravat ćemo |
2. | dočaravat ćete |
3. | dočaravat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dočaravah |
2. | dočaravaše |
3. | dočaravaše |
množina | |
1. | dočaravasmo |
2. | dočaravaste |
3. | dočaravahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dočaravao sam |
2. | dočaravao si |
3. | dočaravao je |
množina | |
1. | dočaravali smo |
2. | dočaravali ste |
3. | dočaravali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dočaravao |
2. | bio si dočaravao |
3. | bio je dočaravao |
množina | |
1. | bili smo dočaravali |
2. | bili ste dočaravali |
3. | bili su dočaravali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dočaravaj |
množina | |
1. | dočaravajmo |
2. | dočaravajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dočaravajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dočaravao, dočaravala, dočaravalo | |
dočaravali, dočaravale, dočaravala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dočaravan, dočaravana, dočaravano | |
dočaravani, dočaravane, dočaravana |