dočárati
dočárati (što) svrš. 〈prez. dòčārām, pril. pr. -āvši, prid. trp. dòčārān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dočarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dočaram |
| 2. | dočaraš |
| 3. | dočara |
| množina | |
| 1. | dočaramo |
| 2. | dočarate |
| 3. | dočaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dočarat ću |
| 2. | dočarat ćeš |
| 3. | dočarat će |
| množina | |
| 1. | dočarat ćemo |
| 2. | dočarat ćete |
| 3. | dočarat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dočarah |
| 2. | dočara |
| 3. | dočara |
| množina | |
| 1. | dočarasmo |
| 2. | dočaraste |
| 3. | dočaraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dočarao sam |
| 2. | dočarao si |
| 3. | dočarao je |
| množina | |
| 1. | dočarali smo |
| 2. | dočarali ste |
| 3. | dočarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dočarao |
| 2. | bio si dočarao |
| 3. | bio je dočarao |
| množina | |
| 1. | bili smo dočarali |
| 2. | bili ste dočarali |
| 3. | bili su dočarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dočaraj |
| množina | |
| 1. | dočarajmo |
| 2. | dočarajte |
| glagolski prilog prošli | |
| dočaravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dočarao, dočarala, dočaralo | |
| dočarali, dočarale, dočarala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dočaran, dočarana, dočarano | |
| dočarani, dočarane, dočarana | |
Definicija
| 1. | riječima, slikom i sl. potaknuti da o čemu stvori vjerna slika ili mišljenje [dočarati atmosferu srednjovjekovnog grada] |
| 2. | čarolijom stvoriti ili uzrokovati da se što pokaže [dočarati duha] |
