dočekívati
dočekívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. dočèkujēm (se), pril. sad. dočèkujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dočekivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dočekujem |
| 2. | dočekuješ |
| 3. | dočekuje |
| množina | |
| 1. | dočekujemo |
| 2. | dočekujete |
| 3. | dočekuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dočekivat ću |
| 2. | dočekivat ćeš |
| 3. | dočekivat će |
| množina | |
| 1. | dočekivat ćemo |
| 2. | dočekivat ćete |
| 3. | dočekivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dočekivah |
| 2. | dočekivaše |
| 3. | dočekivaše |
| množina | |
| 1. | dočekivasmo |
| 2. | dočekivaste |
| 3. | dočekivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dočekivao sam |
| 2. | dočekivao si |
| 3. | dočekivao je |
| množina | |
| 1. | dočekivali smo |
| 2. | dočekivali ste |
| 3. | dočekivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dočekivao |
| 2. | bio si dočekivao |
| 3. | bio je dočekivao |
| množina | |
| 1. | bili smo dočekivali |
| 2. | bili ste dočekivali |
| 3. | bili su dočekivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dočekuj |
| množina | |
| 1. | dočekujmo |
| 2. | dočekujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dočekujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dočekivao, dočekivala, dočekivalo | |
| dočekivali, dočekivale, dočekivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dočekivan, dočekivana, dočekivano | |
| dočekivani, dočekivane, dočekivana | |
Etimologija
✧ vidi dòčekati
