Hrvatski jezični portal

dòčekati

dòčekati (koga, što, se) svrš.prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. dòčekān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
dočekati
 
prezent
jednina
1. dočekam
2. dočekaš
3. dočeka
množina
1. dočekamo
2. dočekate
3. dočekaju
 
futur
jednina
1. dočekat ću
2. dočekat ćeš
3. dočekat će
množina
1. dočekat ćemo
2. dočekat ćete
3. dočekat će
 
aorist
jednina
1. dočekah
2. dočeka
3. dočeka
množina
1. dočekasmo
2. dočekaste
3. dočekaše
 
perfekt
jednina
1. dočekao sam
2. dočekao si
3. dočekao je
množina
1. dočekali smo
2. dočekali ste
3. dočekali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam dočekao
2. bio si dočekao
3. bio je dočekao
množina
1. bili smo dočekali
2. bili ste dočekali
3. bili su dočekali
 
imperativ
jednina
2. dočekaj
množina
1. dočekajmo
2. dočekajte
 
glagolski prilog prošli
dočekavši
 
glagolski pridjev aktivni
dočekao, dočekala, dočekalo
dočekali, dočekale, dočekala
 
glagolski pridjev pasivni
dočekan, dočekana, dočekano
dočekani, dočekane, dočekana
Definicija
1. izići u susret onome tko dolazi i pozdraviti ga
2. a. doživjeti ono što se čekalo b. naći priliku za što kao da se čekalo (u razgovoru spremno odgovarati na čije riječi) c. nakon čekanja napasti koga [dočekati u mraku]; sačekati
3. (se na što) u padu se spretno poslužiti rukama ili čim drugim
Frazeologija
dočekati na nož žarg. oštrim riječima sasjeći čiji postupak, čiju misao i sl.;
dočekati se na noge uvijek i u svakoj prilici znati dobro proći, biti prepreden;
jedva dočekati da kaže, dođe, učini itd. s nestrpljivošću prihvatiti ono što se željno čeka kao tuđa riječ, tvrdnja, dolazak, postupak itd. koji je osobito povoljan onomu tko čeka;
nikad dočekati (u situaciji nakon duga čekanja);
tko čeka, taj dočeka treba biti strpljiv, strpljivost se isplati
Etimologija
✧ do-1 + v. čekati