dòčekati
dòčekati (koga, što, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. dòčekān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dočekati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dočekam |
2. | dočekaš |
3. | dočeka |
množina | |
1. | dočekamo |
2. | dočekate |
3. | dočekaju |
futur | |
jednina | |
1. | dočekat ću |
2. | dočekat ćeš |
3. | dočekat će |
množina | |
1. | dočekat ćemo |
2. | dočekat ćete |
3. | dočekat će |
aorist | |
jednina | |
1. | dočekah |
2. | dočeka |
3. | dočeka |
množina | |
1. | dočekasmo |
2. | dočekaste |
3. | dočekaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dočekao sam |
2. | dočekao si |
3. | dočekao je |
množina | |
1. | dočekali smo |
2. | dočekali ste |
3. | dočekali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dočekao |
2. | bio si dočekao |
3. | bio je dočekao |
množina | |
1. | bili smo dočekali |
2. | bili ste dočekali |
3. | bili su dočekali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dočekaj |
množina | |
1. | dočekajmo |
2. | dočekajte |
glagolski prilog prošli | |
dočekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dočekao, dočekala, dočekalo | |
dočekali, dočekale, dočekala | |
glagolski pridjev pasivni | |
dočekan, dočekana, dočekano | |
dočekani, dočekane, dočekana |
1. | izići u susret onome tko dolazi i pozdraviti ga |
2. | a. doživjeti ono što se čekalo b. naći priliku za što kao da se čekalo (u razgovoru spremno odgovarati na čije riječi) c. nakon čekanja napasti koga [dočekati u mraku]; sačekati |
3. | (se na što) u padu se spretno poslužiti rukama ili čim drugim |