dokučívati
dokučívati (što) nesvrš. 〈prez. dokùčujēm, pril. sad. dokùčujūći, prid. trp. dokùčīvān, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dokučivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dokučujem |
| 2. | dokučuješ |
| 3. | dokučuje |
| množina | |
| 1. | dokučujemo |
| 2. | dokučujete |
| 3. | dokučuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dokučivat ću |
| 2. | dokučivat ćeš |
| 3. | dokučivat će |
| množina | |
| 1. | dokučivat ćemo |
| 2. | dokučivat ćete |
| 3. | dokučivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dokučivah |
| 2. | dokučivaše |
| 3. | dokučivaše |
| množina | |
| 1. | dokučivasmo |
| 2. | dokučivaste |
| 3. | dokučivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dokučivao sam |
| 2. | dokučivao si |
| 3. | dokučivao je |
| množina | |
| 1. | dokučivali smo |
| 2. | dokučivali ste |
| 3. | dokučivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dokučivao |
| 2. | bio si dokučivao |
| 3. | bio je dokučivao |
| množina | |
| 1. | bili smo dokučivali |
| 2. | bili ste dokučivali |
| 3. | bili su dokučivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dokučuj |
| množina | |
| 1. | dokučujmo |
| 2. | dokučujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dokučujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dokučivao, dokučivala, dokučivalo | |
| dokučivali, dokučivale, dokučivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dokučivan, dokučivana, dokučivano | |
| dokučivani, dokučivane, dokučivana | |
Etimologija
✧ vidi dokúčiti
