dogurávati
dogurávati (, do čega, što) nesvrš. 〈prez. dogùrāvām/dogùrujēm, pril. sad. -ajūći/dogùrujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doguravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doguravam |
| 2. | doguravaš |
| 3. | dogurava |
| množina | |
| 1. | doguravamo |
| 2. | doguravate |
| 3. | doguravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doguravat ću |
| 2. | doguravat ćeš |
| 3. | doguravat će |
| množina | |
| 1. | doguravat ćemo |
| 2. | doguravat ćete |
| 3. | doguravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | doguravah |
| 2. | doguravaše |
| 3. | doguravaše |
| množina | |
| 1. | doguravasmo |
| 2. | doguravaste |
| 3. | doguravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doguravao sam |
| 2. | doguravao si |
| 3. | doguravao je |
| množina | |
| 1. | doguravali smo |
| 2. | doguravali ste |
| 3. | doguravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doguravao |
| 2. | bio si doguravao |
| 3. | bio je doguravao |
| množina | |
| 1. | bili smo doguravali |
| 2. | bili ste doguravali |
| 3. | bili su doguravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doguravaj |
| množina | |
| 1. | doguravajmo |
| 2. | doguravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| doguravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doguravao, doguravala, doguravalo | |
| doguravali, doguravale, doguravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| doguravan, doguravana, doguravano | |
| doguravani, doguravane, doguravana | |
Etimologija
✧ vidi dogúrati
