dogúrati
dogúrati (, što) svrš. 〈prez. dògūrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. dògūrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dogurati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doguram |
| 2. | doguraš |
| 3. | dogura |
| množina | |
| 1. | doguramo |
| 2. | dogurate |
| 3. | doguraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dogurat ću |
| 2. | dogurat ćeš |
| 3. | dogurat će |
| množina | |
| 1. | dogurat ćemo |
| 2. | dogurat ćete |
| 3. | dogurat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dogurah |
| 2. | dogura |
| 3. | dogura |
| množina | |
| 1. | dogurasmo |
| 2. | doguraste |
| 3. | doguraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dogurao sam |
| 2. | dogurao si |
| 3. | dogurao je |
| množina | |
| 1. | dogurali smo |
| 2. | dogurali ste |
| 3. | dogurali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dogurao |
| 2. | bio si dogurao |
| 3. | bio je dogurao |
| množina | |
| 1. | bili smo dogurali |
| 2. | bili ste dogurali |
| 3. | bili su dogurali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doguraj |
| množina | |
| 1. | dogurajmo |
| 2. | dogurajte |
| glagolski prilog prošli | |
| doguravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dogurao, dogurala, doguralo | |
| dogurali, dogurale, dogurala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| doguran, dogurana, dogurano | |
| dogurani, dogurane, dogurana | |
Definicija
| 1. | (što) gurajući dovesti na željeno mjesto |
| 2. | pren. a. pomalo stići u službi ili karijeri do nekog položaja b. doći do kraja čega [daleko si dogurao] |
Etimologija
✧ do-1 + v. gurati
