dogovárati se
dogovárati se nesvrš. 〈prez. dogòvārām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dogovarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dogovaram |
2. | dogovaraš |
3. | dogovara |
množina | |
1. | dogovaramo |
2. | dogovarate |
3. | dogovaraju |
futur | |
jednina | |
1. | dogovarat ću |
2. | dogovarat ćeš |
3. | dogovarat će |
množina | |
1. | dogovarat ćemo |
2. | dogovarat ćete |
3. | dogovarat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dogovarah |
2. | dogovaraše |
3. | dogovaraše |
množina | |
1. | dogovarasmo |
2. | dogovaraste |
3. | dogovarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dogovarao sam |
2. | dogovarao si |
3. | dogovarao je |
množina | |
1. | dogovarali smo |
2. | dogovarali ste |
3. | dogovarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dogovarao |
2. | bio si dogovarao |
3. | bio je dogovarao |
množina | |
1. | bili smo dogovarali |
2. | bili ste dogovarali |
3. | bili su dogovarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dogovaraj |
množina | |
1. | dogovarajmo |
2. | dogovarajte |
glagolski prilog sadašnji | |
dogovarajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
dogovarao, dogovarala, dogovaralo | |
dogovarali, dogovarale, dogovarala |