dòjiti
dòjiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dojim |
| 2. | dojiš |
| 3. | doji |
| množina | |
| 1. | dojimo |
| 2. | dojite |
| 3. | doje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dojit ću |
| 2. | dojit ćeš |
| 3. | dojit će |
| množina | |
| 1. | dojit ćemo |
| 2. | dojit ćete |
| 3. | dojit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dojah |
| 2. | dojaše |
| 3. | dojaše |
| množina | |
| 1. | dojasmo |
| 2. | dojaste |
| 3. | dojahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dojio sam |
| 2. | dojio si |
| 3. | dojio je |
| množina | |
| 1. | dojili smo |
| 2. | dojili ste |
| 3. | dojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dojio |
| 2. | bio si dojio |
| 3. | bio je dojio |
| množina | |
| 1. | bili smo dojili |
| 2. | bili ste dojili |
| 3. | bili su dojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doji |
| množina | |
| 1. | dojimo |
| 2. | dojite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dojeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dojio, dojila, dojilo | |
| dojili, dojile, dojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dojen, dojena, dojeno | |
| dojeni, dojene, dojena | |
Definicija
hraniti mlijekom onog ili ono što se hrani sisanjem (dojenče ili mladunče)
Onomastika
♦ pr. (nadimačko, metaforično ili etnonimsko postanje, kao naziv za Nijemce ili one koji su iz Njemačke, usp. pr. Dojč): Dȏjčić (110, Bosiljevo, Istra, SZ Hrvatska), Dójić (Nova Gradiška), Dȏjkić (Valpovo, Beli Manastir), Dȏjnić (Vrbovec)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. dojiti (rus. doít', polj. doić) ← ie. *dheh1i-: dojiti, sisati (lat. felare, grč. thȇlys: ženski)
