dòličiti
dòličiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. -ēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doličiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doličim |
| 2. | doličiš |
| 3. | doliči |
| množina | |
| 1. | doličimo |
| 2. | doličite |
| 3. | doliče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doličit ću |
| 2. | doličit ćeš |
| 3. | doličit će |
| množina | |
| 1. | doličit ćemo |
| 2. | doličit ćete |
| 3. | doličit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | doličah |
| 2. | doličaše |
| 3. | doličaše |
| množina | |
| 1. | doličasmo |
| 2. | doličaste |
| 3. | doličahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doličio sam |
| 2. | doličio si |
| 3. | doličio je |
| množina | |
| 1. | doličili smo |
| 2. | doličili ste |
| 3. | doličili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doličio |
| 2. | bio si doličio |
| 3. | bio je doličio |
| množina | |
| 1. | bili smo doličili |
| 2. | bili ste doličili |
| 3. | bili su doličili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doliči |
| množina | |
| 1. | doličimo |
| 2. | doličite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| doličeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doličio, doličila, doličilo | |
| doličili, doličile, doličila | |
Etimologija
✧ vidi dòlikovati
