dòlikovati
dòlikovati (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. -kujēm, pril. sad. -kujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dolikovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dolikujem |
| 2. | dolikuješ |
| 3. | dolikuje |
| množina | |
| 1. | dolikujemo |
| 2. | dolikujete |
| 3. | dolikuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dolikovat ću |
| 2. | dolikovat ćeš |
| 3. | dolikovat će |
| množina | |
| 1. | dolikovat ćemo |
| 2. | dolikovat ćete |
| 3. | dolikovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dolikovah |
| 2. | dolikovaše |
| 3. | dolikovaše |
| množina | |
| 1. | dolikovasmo |
| 2. | dolikovaste |
| 3. | dolikovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dolikovao sam |
| 2. | dolikovao si |
| 3. | dolikovao je |
| množina | |
| 1. | dolikovali smo |
| 2. | dolikovali ste |
| 3. | dolikovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dolikovao |
| 2. | bio si dolikovao |
| 3. | bio je dolikovao |
| množina | |
| 1. | bili smo dolikovali |
| 2. | bili ste dolikovali |
| 3. | bili su dolikovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dolikuj |
| množina | |
| 1. | dolikujmo |
| 2. | dolikujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dolikujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dolikovao, dolikovala, dolikovalo | |
| dolikovali, dolikovale, dolikovala | |
Definicija
biti primjeren, odgovarajući [ne dolikuje mu nije mu primjereno; kako dolikuje kako priliči, kako se očekuje]; doličiti, priličiti, pristajati komu
Etimologija
✧ do-1 + v. lìčiti
