brȅktati
brȅktati () nesvrš. 〈prez. brȅkćēm, pril. sad. brȅkćūći, gl. im. brèktānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brektati | |
prezent | |
jednina | |
1. | brekćem |
2. | brekćeš |
3. | brekće |
množina | |
1. | brekćemo |
2. | brekćete |
3. | brekću |
futur | |
jednina | |
1. | brektat ću |
2. | brektat ćeš |
3. | brektat će |
množina | |
1. | brektat ćemo |
2. | brektat ćete |
3. | brektat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brektah |
2. | brektaše |
3. | brektaše |
množina | |
1. | brektasmo |
2. | brektaste |
3. | brektahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brektao sam |
2. | brektao si |
3. | brektao je |
množina | |
1. | brektali smo |
2. | brektali ste |
3. | brektali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brektao |
2. | bio si brektao |
3. | bio je brektao |
množina | |
1. | bili smo brektali |
2. | bili ste brektali |
3. | bili su brektali |
imperativ | |
jednina | |
2. | brekći |
množina | |
1. | brekćimo |
2. | brekćite |
glagolski prilog sadašnji | |
brekćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
brektao, brektala, brektalo | |
brektali, brektale, brektala |