brȅcati
brȅcati (, se, na koga) nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) brȅcā (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Definicija
| 1. | () a. javljati se isprekidanim zvukom iz daljine kao zvono b. kucati, udarati (za bol u glavi i sl.) |
| 2. | (se) a. (na koga) osorno se otresati na koga; osjeći se, okositi se na koga b. trzati se, više puta se lecnuti (od straha, iznenađenja) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Bŕčević (270, Pazin, Istra), Bréčevac (Poreč, Buje), Brȅka (Knin, Međimurje, Lika), Brékalo (1120, sred. Dalmacija, Slavonija), Brékić (Knin, Lika), Bréko (Sinj, Dalmacija)
Etimologija
✧ prasl. *bręcati (rus. brjacát', polj. brząkać)
