vozìkati
vozìkati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vozikati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vozikam |
| 2. | vozikaš |
| 3. | vozika |
| množina | |
| 1. | vozikamo |
| 2. | vozikate |
| 3. | vozikaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vozikat ću |
| 2. | vozikat ćeš |
| 3. | vozikat će |
| množina | |
| 1. | vozikat ćemo |
| 2. | vozikat ćete |
| 3. | vozikat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vozikah |
| 2. | vozikaše |
| 3. | vozikaše |
| množina | |
| 1. | vozikasmo |
| 2. | vozikaste |
| 3. | vozikahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vozikao sam |
| 2. | vozikao si |
| 3. | vozikao je |
| množina | |
| 1. | vozikali smo |
| 2. | vozikali ste |
| 3. | vozikali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vozikao |
| 2. | bio si vozikao |
| 3. | bio je vozikao |
| množina | |
| 1. | bili smo vozikali |
| 2. | bili ste vozikali |
| 3. | bili su vozikali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vozikaj |
| množina | |
| 1. | vozikajmo |
| 2. | vozikajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vozikajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vozikao, vozikala, vozikalo | |
| vozikali, vozikale, vozikala | |
Definicija
| 1. | v. vozati |
| 2. | voziti se iz užitka, voziti se koliko je umjereno i koliko pruža neposredan užitak |
| 3. | voziti se amo-tamo, gubiti vrijeme vozeći se, gnjaviti se u vožnji obilazeći više mjesta (umjesto da se posao obavi brzo i svrsishodno) |
Etimologija
✧ vidi vȏz
