vózati
vózati (se) nesvrš. 〈prez. vȏzām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vozati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vozam |
| 2. | vozaš |
| 3. | voza |
| množina | |
| 1. | vozamo |
| 2. | vozate |
| 3. | vozaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vozat ću |
| 2. | vozat ćeš |
| 3. | vozat će |
| množina | |
| 1. | vozat ćemo |
| 2. | vozat ćete |
| 3. | vozat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vozah |
| 2. | vozaše |
| 3. | vozaše |
| množina | |
| 1. | vozasmo |
| 2. | vozaste |
| 3. | vozahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vozao sam |
| 2. | vozao si |
| 3. | vozao je |
| množina | |
| 1. | vozali smo |
| 2. | vozali ste |
| 3. | vozali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vozao |
| 2. | bio si vozao |
| 3. | bio je vozao |
| množina | |
| 1. | bili smo vozali |
| 2. | bili ste vozali |
| 3. | bili su vozali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vozaj |
| množina | |
| 1. | vozajmo |
| 2. | vozajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vozajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vozao, vozala, vozalo | |
| vozali, vozale, vozala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vozan, vozana, vozano | |
| vozani, vozane, vozana | |
Definicija
| 1. | (koga, što, se) učestalo (se) voziti, voziti (se) amo-tamo; vozikati (se) |
| 2. | (koga) pren. iron. varati, vući za nos |
Etimologija
✧ vidi vȏz
