Hrvatski jezični portal

tícati

tícati nesvrš.prez. tȋčēm, imp. tíči, pril. sad. tíčẉći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
ticati
 
prezent
jednina
1. tičem
2. tičeš
3. tiče
množina
1. tičemo
2. tičete
3. tiču
 
futur
jednina
1. ticat ću
2. ticat ćeš
3. ticat će
množina
1. ticat ćemo
2. ticat ćete
3. ticat će
 
imperfekt
jednina
1. ticah
2. ticaše
3. ticaše
množina
1. ticasmo
2. ticaste
3. ticahu
 
perfekt
jednina
1. ticao sam
2. ticao si
3. ticao je
množina
1. ticali smo
2. ticali ste
3. ticali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ticao
2. bio si ticao
3. bio je ticao
množina
1. bili smo ticali
2. bili ste ticali
3. bili su ticali
 
imperativ
jednina
2. tiči
množina
1. tičimo
2. tičite
 
glagolski prilog sadašnji
tičući
 
glagolski pridjev aktivni
ticao, ticala, ticalo
ticali, ticale, ticala
 
glagolski pridjev pasivni
tican, ticana, ticano
ticani, ticane, ticana
Definicija
1. (što), v. taknuti
2. (se koga, čega) odnositi se na što
Frazeologija
ne tiče me se nije me briga, nije mi važno;
što se mene tiče... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u vlastitom izlaganju) ako se o meni radi, kako ja sudim, ja bih rekao, koliko je do mene, meni je svejedno, nemam ništa protiv [A: Da odemo danas malo do grada? B: Što se mene tiče, možemo];
što (šta) te se tiče (ne tiče me se itd.) (u dijaloškoj situaciji) 1. grubo rečeno nekome da ne pita ono što pita [A: Što će ti ta letva B: Što te se tiče] 2. baš te briga, nemoj se opterećivati time [ti si posao obavio i što (šta) te se tiče];
što se tiče toga (onoga itd.) za vezivanje s prethodno izrečenim tekstom i kao uvod u daljnji tekst ili u zaključak
Etimologija
prasl. *tykati (sę): dodirivati (se) (rus. týkat', polj. tykać się) ≃ stvnjem. duhen: pritiskati