uplòviti
uplòviti (u što) svrš. 〈prez. ùplovīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. uplòvio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uploviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uplovim |
| 2. | uploviš |
| 3. | uplovi |
| množina | |
| 1. | uplovimo |
| 2. | uplovite |
| 3. | uplove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uplovit ću |
| 2. | uplovit ćeš |
| 3. | uplovit će |
| množina | |
| 1. | uplovit ćemo |
| 2. | uplovit ćete |
| 3. | uplovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uplovih |
| 2. | uplovi |
| 3. | uplovi |
| množina | |
| 1. | uplovismo |
| 2. | uploviste |
| 3. | uploviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uplovio sam |
| 2. | uplovio si |
| 3. | uplovio je |
| množina | |
| 1. | uplovili smo |
| 2. | uplovili ste |
| 3. | uplovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uplovio |
| 2. | bio si uplovio |
| 3. | bio je uplovio |
| množina | |
| 1. | bili smo uplovili |
| 2. | bili ste uplovili |
| 3. | bili su uplovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uplovi |
| množina | |
| 1. | uplovimo |
| 2. | uplovite |
| glagolski prilog prošli | |
| uplovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uplovio, uplovila, uplovilo | |
| uplovili, uplovile, uplovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uplovljen, uplovljena, uplovljeno | |
| uplovljeni, uplovljene, uplovljena | |
Definicija
ući u (npr. luku) ploveći, usp. ploviti (1a)
Etimologija
✧ u- + v. ploviti
