ùpirati
ùpirati nesvrš. 〈prez. -rēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upirem |
| 2. | upireš |
| 3. | upire |
| množina | |
| 1. | upiremo |
| 2. | upirete |
| 3. | upiru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upirat ću |
| 2. | upirat ćeš |
| 3. | upirat će |
| množina | |
| 1. | upirat ćemo |
| 2. | upirat ćete |
| 3. | upirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | upirah |
| 2. | upiraše |
| 3. | upiraše |
| množina | |
| 1. | upirasmo |
| 2. | upiraste |
| 3. | upirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upirao sam |
| 2. | upirao si |
| 3. | upirao je |
| množina | |
| 1. | upirali smo |
| 2. | upirali ste |
| 3. | upirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upirao |
| 2. | bio si upirao |
| 3. | bio je upirao |
| množina | |
| 1. | bili smo upirali |
| 2. | bili ste upirali |
| 3. | bili su upirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upiri |
| množina | |
| 1. | upirimo |
| 2. | upirite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| upirući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upirao, upirala, upiralo | |
| upirali, upirale, upirala | |
Etimologija
✧ vidi ùprijēti
